Kada govorimo o mucanju, ponajprije mislimo na govor djeteta koje muca, odnosno na njegovo verbalno-glasovno ponašanje koje karakteriziraju slijedeće manifestacije: ponavljanje dijelova riječi i rečenica, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice (ovaj, pa….), dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi ("uh", "aa", "ah"), manja količina govora i sl.

Vrlo je važno znati da mucanje mogu pratiti i druge negativne pojave po dijete koje muca kao što su: strah pred govorom i govornim situacijama, tikovi, različiti pokreti glavom, tijelom i udovima, neadekvatne fiziološke reakcije (znojenje, crvenilo, ubrzan rad srca), strah, emocionalna nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom, netolerantan stav spram govornih situacija i slično.

Mucanje se ponekad može razviti naglo kod djeteta koje je imalo sasvim tečan govor kao reakcija na izrazito jak stres ili traumu. Ovakva reakcija je karakteristična za djecu kod koje je govor "slaba točka", te je povod mucanja gotovo uvijek poznat, a mucanje se javlja dan, dva nakon događaja. Mucanje nastaje zbog pretjerane kontrole, tj. kada roditelji žele djetetu pokazati "pravi način" govora putem ispravljanja i upozoravanja ili izjavama kao što su "Govori sporije", "Nemoj toliko žuriti", "Potrudi se malo" …. Tada se roditeljima savjetuje da se što prije jave logopedu za savjet kako bi se spriječio razvoj kroničnog mucanja.

Kada potražiti pomoć?

U slučaju da se posumnja, ali se ne može ustanoviti da li je riječ o mucanju ili tek prolaznim smetnjama izgovora, potrebno je obratiti se logopedu, koji će vas pravodobno savjetovati. Normalne i prolazne smetnje javljaju se najčešće između treće i šeste godine života. Prema mišljenju većine stručnjaka, rano otpočinjanje liječenja uvelike smanjuje mucanje u odrasloj dobi.

Ako kod djeteta koje ima netečan govor, tj. koje muca postoje ove činjenice, tada se treba hitno javiti specijalistu za govor, tj. logopedu:

• kada postoji obiteljska anamneza što se tiče mucanja ili poremećaja izgovora
• kada dijete teško izražava svoje misli pretočene u govor
• kada dijete pokazuje znakove frustracije ili je jako uznemireno zbog svog govora
• kada se dijete «bori» sa svojim govorom
• kada dijete odrasta u dvojezičnoj sredini i mucanje se ispoljava u njegovom materinjem jeziku
• kada ste vi kao roditelji dosta zabrinuti zbog djetetovog govora
• djetetovo općenito dosta nesigurno ponašanje koje uzrokuje zabrinutost.

PRAVILA PONAŠANJA S DJETETOM KOJE MUCA

• Ako primijetite simptome mucanja, odmah se obratite logopedu za savjet.
• Od prvog dana djetetu se obraćajte mirnim, ohrabrujućim glasom.
• Koristite jednostavne riječi i izgovarajte ih pravilno.
• Osigurajte djetetu rast i razvoj u mirnom i vedrom okruženju.
• Ako dijete muca, nemojte ga zbog toga grditi ili izgovarati riječi umjesto njega.
• Također je važno da ga ne uspoređujete s njegovim vršnjacima.
• Nemojte ga ispitivati ne ostavljajući mu vremena da odgovori.
• Uvijek ga gledajte u oči dok govori. Vaše prirodno držanje pomoći će mu da savlada poteškoće.
• Uvijek ga slušajte sa zanimanjem. Dijete mora osjetiti da imate povjerenja u njega.
• Organizirajte zajedničke igre koje potiču komunikaciju u opuštenoj obiteljskoj atmosferi.
• Pokušati smanjiti komunikacijske pritiske i predvidljive stresne situacije.
• Uputiti osobe iz djetetove okoline i odgajateljice u vrtiću tako da budu upoznate s djetetovim problemom kako bi mu pomogle da se uklopi.
• Govorite sporo tako da vas dijete nastoji oponašati i sporo govoriti. Budite mu uzorni model lijepog i tečnog govora.

Mr.sc. Nataša Šunić Tadić, profesor

• Upis u radnu knjižicu: ne
• Certifikat: ne
• Uvjerenje: ne
• In-house: ne
• Svjedodžba: ne
• Diploma: ne