Tečaj Plesnog studija Spin usklađen je sa svjetskim programom plesne poduke i sastoji se od tri stupnja. Svaki stupanj traje 16 nastavnih sati (2x tjedno po 90 minuta) ili 8 nastavnih sati (1x tjedno po 90 minuta).

Nakon savladanog tromjesečnog tečaja polaznicima se omogućuje i daljnje postupno usavršavanje plesnih vještina sudjelovanjem u našoj rekreacijskoj grupi.

Poznavanje rumbe je neophodan preduvjet za dobro plesanje latinsko-američkih plesova budući da pomaže izoštravanju izvođenja ritma i timinga te kontroli mišića.

Ples se poglavito razvio na Kubi iako su se donekle slični pokreti pojavili i na nekoliko drugih karipskih otoka. Na svakom od tih otoka značenje riječi rumba i stil njezina izvođenja se djelomice razlikuju. Upravo iz kubanske rumbe kasnije su se razvili mambo i cha-cha-cha.

Rumba je kao izvorni kubanski folklorni ples imitirala spolni odnos muškarca i žene. Za nju je karakterističan staccato ritam i upotreba autohtonih kubanskih instrumenata poput maracasa, clavesa, marimbolasa i bubnjeva koji imaju zadaću dočarati energične pokrete plesača rumbe. Prava rumba je ples nabijen snažnom seksualnom energijom koji se izvodi vrlo brzo s prenaglašenim pokretima bokova. Muškarac je taj koji agresivno progoni ženu, a njezina je uloga da se zaštiti od njegovih seksualnih provokacija.

Prvi put popularizirana u Havani u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, rumba je zbog svojeg seksom nabijenog karaktera često bila progonjena i zabranjivana jer su je vlasti doživljavale potencijalno opasnom. Tijekom godina prohibicije kabaretska rumba je pomalo postajala sve popularnija u društvenim krugovima. Američki turisti na Kubi često su imali priliku prisustvovati kratke kabaretske komade (sainetes) koji su često sadržavali i plesne elemente rumbe.

Son i danzón su mnogo sporije verzije rumbe za koje neki plesači kažu da su najsenzualniji latinsko-američki plesovi zbog sporih pokreta bokovima karakterističnih za njih.

Son montuno se pojavio kao slijedeći stupanj u razvoju rumbe uključivši u izvođenje rumba glazbe više truba i glasovir, a već do 40-ih godina 20. stoljeća rumba je postala respektabilan glazbeno-plesni žanr.
Lew Quinn i Joan Sawyer prvi su 1913. uveli rumbu u SAD. Interes za rumbu nije značajno porastao sve do 1929. kad je Xavier Cugat oformio svoj orkestar u latinsko-američkom stilu. On i njegov orkestar nastupali su širom zemlje i pojavili se i u nekim od prvih filmova koji su imali zvuk. Do kraja 30-ih godina osigurali su si renome najboljeg latino orkestra u čitavoj zemlji.

1935. američki glumac George Raft odigrao je ulogu nježnog plesača u filmu ''Rumba'', mjuziklu u kojem na kraju protagonist uspije osvojiti srce svoje voljene (Carol Lombard) kroz njihovu obostranu strast za plesom.
Sve do 1940. son cubano, sporija i rafiniranija verzija izvorne rumbe, bio je vrlo popularan ples među kubanskom srednjom klasom. Bogati Kubanci plesali su još sporiji danzón kojeg karakteriziraju vrlo mali koraci. Žene su izvodile vrlo zavodljive i suptilne pokrete bokovima naizmjence savijajući i izravnavajući svoja koljena.

Varijanta rumbe namijenjena za Big Band orkestre skoro je dvostruko brža od izvorne i bila je iznimno popularna u SAD-u 30-ih godina. Takva rumba ponekad se naziva i amerikaniziranim imenom rhumba.

U 90-im godinama francuski bend The Gypsy Kings prvi je uspješno spojio kubansku rumbu sa španjolskim flamenkom.

• Upis u radnu knjižicu: ne
• Certifikat: ne
• Uvjerenje: ne
• In-house: ne
• Svjedodžba: ne
• Diploma: ne